
Hand photo created by pressfoto - www.freepik.com
Degenerativna oboljenja kičmenog stuba predstavljaju kliničku manifestaciju degenerativnih promena na strukturama kičmenog stuba, koje su uzrokovane biološkim procesom starenja, ali i mehaničkim traumama i nekim metaboličkim bolestima koje mogu dovesti do bola u ledjima.
Intervertebralni disk je fibrokartiloginozna i najveća avaskularna struktura koja leži izmedju pršljenskih tela kičmenog stuba. Sastoji se iz središnjeg dela koji je želatinoznog oblika (nucleus pulposus) koji sadrži 80% vode i okružen je fibroznim prstenom (annulus fibrosus). Treći deo diska obuhvata dva sloja hrskavice koji pokrivaju vrh i dno intervertebralnog diska, a samim tim razdvajaju nukleus i anulus od prsljenskog tela naziva se pokrovna ploča (vertebral “end – plates”).
Nucleus pulposus sadrži visoku koncentraciju proteoglikana koji služi za privlačenje vode u sam nucleus I da osigura da se on ponaša kao pritisnuta tečnost ravnomerno raspoređujući teret na annulus, pokrovne ploče I susedna pršljenska tela. Anulus fibrosus se uglavnom sastoji od gustih vlakana kolagena tipa I koja se prostiru ukoso, povezujući dva susedna pršljenska tela I štite nucleus. Dovoljno je mekano tkivo da dozvoljava minimalne intervertebralne pokrete, a opet dovoljno snažno da spreči prekomerne pokrete i spreči nucleus od mogućnosti povređivanja. Funkcija pokrovne ploče ima veoma značajnu ulogu gde biomehanički trpi velike kompresione sile tokom svakodnevnog života i imaju adekvatnu čvrstinu i elastičnost za stabilizaciju spinalnog segmenta, ali je takodje I zaslužan za difuziju nutritijenata avaskularnog intervertebralnog diska.
Interverebralni disk ima mnogo funkcija, izložen je raznim silama i pokretima koji je zajedno sa fasetnim zglobovima odgovoran za kompresiona opterećenja kojima je trup izložen. Kada osoba stoji uspravno, sile kojima je disk izložen mnogo su veće od težine dela tela koje se nalazi iznad njega, ali takođe sila kojima je lumbalni disk izložen u sedećoj poziciji je tri puta veća od težine samog trupa. Povreda intervertebralnog diska koja može uzrokovati bolove u leđima ili nastanak išijasa može nastati iz više mehaničkih načina, savijanjem kičmenog stuba, torzionim opterećenjem (uvijanjem), aksijalnim opterećenjem. Prekomerno aksijalno opterećenje kičmenog stuba dovodi do oštećenja pokrovnih ploča kičmenog stuba koje dovode do degenerativnih promena na samom disku, a kasnije I do nastanka Schmorlove hernije (Schmorl nodes) gde disk prolazi kroz pokrovnu ploču pravo u pršljensko telo. Ostala stanja diskopatije u smislu protruzije ili ekstruzije diska uvek nastaje u kombinaciji kompresionog opterećenja sa savijanjem kičmenog stuba (fleksija, ekstenzija, lateralno savijanje itd…). Savijanje kičme uzrokuje kompresiju intervetrebralnog diska sa jedne strane, gde sa suprotne strane dolazi do istezanja. U slučaju fleksije trupa dolazi do istezanja za čak do 50% u zadnjoj strani diska u punom opsegu pokreta. Svrsishodno tome gde u položaju fleksije pod snažnom kompresijom može dovesti do hernijacije diska I nastanka bola u donjem delu leđa. Povrede mogu nastatiti od prevelikog opterećanja Ili srednjeg opterećenja koje je bilo prisutno u većem broju ponavljanja. Takođe prilikom podizanja teškog tereta, prilikom rada težih fizičkih poslova, dugotrajno sedenje ili stajanje, loše držanje tela, kao I nepravilna tehnika izvođenja određeni vežbi u toku treninga mogu dovesti do hernijacije diska I nastanka bola u leđima. U više od 90% slučajeva hernijacija diska se događa na nivou L4-L5 I L5-S1, gde dolazi do kompresije nervnih korenova L5 I S1 spinalnog nerva.
Uz adekvatno testiranje može se pronaći I uzrok nastanka povrede, gde se na osnovu dobijenih rezultata formira plan I program rehabilitacije za svakog pojedinca, određenim I pravilno doziranim vežbama radi se na redukovanju lumbalnog bolnog sindroma, gde se samim tim radi I na poboljšanju funkcionalnosti svakog pojedinca.