
Jedan od najefikasnijih načina za redukciju lumbalnog bolnog sindroma svakako jeste prilagođena, optimalna i pravilno dozirana fizička aktivnost. Na početku rehabilitacije vrši se testiranje, kako bi funkcionalnim testovima na što efikasniji način dobili više informacija o samom uzroku nastanka povrede. Nakon toga se formira plan tretmana koji je specifičan za svakog pojedinca u odnosu na njegovu problematiku.
Rešavanje problema bolova u donjem delu ledja i karlici uključuje procenu i korekciju posturalnog statusa, mišićne aktivacije kao i korekciju kretanja. Uzajamno su povezani i ne mogu se trenirati jedan bez drugog. Postura tela je jako bitna prilikom kliničkog pregleda kako bi utvrdili šta provocira ili redukuje bol u leđima. Zbog promena koje nastaju prilikom lošeg držanja dolazi do neprilagođenog rada mišića u zavisnosti od slučaja do slučaja (individualizacija). Neki mišići postaju “uspavani”, dok drugi postaju previše aktivirani što dovodi do mišićnog disbalansa i neadekvatnog kretanja u zglobovima.
Trening za redukciju bola u leđima i povećanja stabilizacije kičmenog stuba sastoji se od više faza. Korekcija osnovnih kretnih obrazaca koji mogu provocirati ili povećati procenat za mogućnost nastanka bola, kao što su na primer podizanje teškog tereta, obavljanje svakodnevnih aktivnosti, pravilno sedenje i ustajanje, izlazak iz automobilia i slično. Takođe se vrši izgradnja stabilnosti celog tela kako bi smanjili opterećenje zglobova i donjeg dela kičmenog stuba. Povećanje izdržljivosti nestabilnog dela kičmenog stuba kao i povećanje obima pokreta u zglobnim strukturama koji su ispod predviđenih fizioloških granica. Svakodnevnim izometrijiskim treningom ( statička kontrakcija) radi se na jačanju abdominalnih i leđnih mišića koji imaju za cilj korekciju mišićnog disbalansa i saniranje bola u donjem delu leđa, za koji je potreban duži vremenski period oporavka. Kako se nakon određenog vremena poboljša balans tela i ispravi tehnika izvođenja vežbi, vrši se postepeno razvoj snage kroz statičke i dinamičke pokrete kao i razvoj brzine i balansa.
Trening stabilizacije kičmenog stuba ima veoma bitnu ulogu ne samo kod osoba koji imaju bolove, već i kod osoba koji nemaju nikakve simptome. Široku primenu ima i kod sportista u cilju prevencije lumbalnog bolnog sindroma, išijalgije i drugih povreda, kao i na poboljšanju performansi i boljoj funkcionalnosti tela.