

Foto: http://www.drerbiloguz.com/schroth-egzersizleri-1
Katharina Schroth je rođena 22. februara 1894. u Drezdenu, Nemačkoj. Ona je imala skoliozu srednje veličine. Nosila je i mider, ali nije bila zadovoljna rezultatima tadašnjih tretmana. Jedino sto je ona želela jeste da bude u mogućnosti da stoji ispravljena i da živi bez midera. Posmatrajući se ispred ogledala, glavni problem koji je ona u to vreme uočavala jeste da je njeno telo asimetrično, da su joj sa jedne strane rebra vise izražena i zarotirana ka unazad, kao i da su sa druge strane rebra izmeštena ka unutra. Inspirisana balonom i ne znajući kakav efekat će postići, ona počinje da disanjem delove grudnog koša koji su ,,uvučeni“ unutra da ,,izvlači“ napolje, a delove koji su više izraženi da blokira. Ovakvim disanjem ona postiže više simetričnu poziciju svog tela i ovo je u svari način kako je i nastalo rotaciono trodimenzionalno disanje. Shvatila je da je trup formiran od segmenata koji su zarotirani jedan nasuprot drugog, i da je neophodno izvšiti derotaciju svih segmenata. Posmatrajući se ispred ogledala, pored disanja izvodila je i određene korektivne pokrete, kako bi telo dovela u što pravilniju poziciju. Ona shvata da promena posturalne kontrole može biti postignuta jedino promenom posturalne percepcije.
Katharina Schroth je bila nastavnik na predmetu funkcionalne gimnastike. Dosta elemenata iz Švedske gimnastike je implementirala u Schroth metodu. Ona osnuje prvi Schroth institut 1921. godine, Breathing Ortopedics u Meissen-u. Institut je imao veliku baštu i mali objekat, u kome su se nalazili određeni rekviziti za izvođenje vežbi i koji se takođe koristio za individualni rad. Većina tretmana je izvođena napolju, svež vazduh i sunčevi zraci su pozitivno uticali na zdravstveno stanje pacijenata, posebno u to vreme kada ljudi nisu bili naviknuti da izlazu svoje telo sunčevim zracima. Katharinin muž, Franz Schroth je takođe pomagao pacijentima sa individualnim korekcijama i kao i specifičnim vežbama jačanja.
Vremenom trodimenzionalno disanje, vežbe, celokupna metoda je napredovala i razvijala se. Pre II Svetskog rata, metoda je već imala značajne uspehe. Tokom kontrolisanog eksperimenta u Hindensburgu, gde je vršeno poređenje različitih metoda, komisija je zaključila da rezultati Schroth metode daleko više nadmašuju razultate ostalih metoda. U zapadni deo Nemačke 1955. godine Katharina se seli sa ćerkom Christom Lehnert Schroth, dok 1961. osnuje mali institut u Bad Sobernheim-u, koji je vremenom rastao u veliku kliniku, koja danas može da primi 180 osoba sa skoliozom ili kifozom.
Katharina Schroth prima Savezni Krst za zasluge od strane vlade Federalne Republike Nemačke. Lekari i ortopedske klinike, kao i kompanije zdravstvenog osiguranja i zavod za socijalno osigurnje započinju saradnju sa klinikom. Na ceremoniji u čast šezdesetogodišnjice profesionalne karijere Katharine Schroth, 1981.godine, ortoped dr Karl Cross opisao je mnoge pokušaje lečenja skolioze tokom 19. veka. ,,Mnogi principi vežbanja su već postojali, takođe postojao je i ortopedski gimastički sistem. Međutim, metode koje su propagirane u to doba nisu uzimale u obzir patološke procese distorzije kičme. Uprkos velikim naporima, stopa uspeha je bila gotovo na nuli. Ovo je tačka gde Schroth metoda započinje kao institucija, kada uključuje i detoraciju kičme.“
U februaru, 1983.godine klinika je nazvana „Katharina Schroth Klinik“ u čast osnivača metode. Katharina Schroth je preminula 19.februara 1985.godine. Veliku pomoć Katharina je imala od svoje ćerke, Christe Lehnert Schroth, koja je bila fizioterapeut i koja je imala ključnu ulogu u daljem razvoju metode koju je njena majka osmislila. Nakon što se Christa razvela od svoh prvog muža, sa kojim je dobila sina, Weiss-a, ona se udaje za Adalbert Lehnert-a, koji joj pomaže da izgrade novi institut i koji takođe pomaže u tretmanu sa pacijentima. Christa je vodila ,,Katharina Schroth Klinik-u“ sve do 2015. kada je prodata Akslepios kompaniji. Za to vreme, njen sin, Hans Rudolf Weiss je imenovan za direktora, prilikom čega se klinika proširila i stvorila se mogućnost za istovremeni boravak 150 osoba sa skoliozom. On napušta Schroth kliniku 2008. godine i započinje sa svojom metodom, Best Practice, koja liči na Schroth metodu, ali nije originalni Schroth. Christa je ceo svoj život posvetila razvoju metode i njenom usavršavanju, sve do 2015. godine, kada je preminula. Može se sa sigurnošću reci da je Schroth metoda najrasprostranjenija metoda neoperativnog lečenja skolioze, koja daje uspešne rezultate u kontroli ovog deformiteta kao i njegovoj korekciji.