

Foto: pressfoto na sajtu Freepik
U prethodnom tekstu na temu povrede donjih ekstremiteta, dotakli smo se povrede prednjih ukrštenih ligamenta kolena (ACL). Statistike govore u prilog tome da je incidenca ove povrede u porastu, i već smo pisali o razlozima toga.
Tema o kojoj se ne piše i ne govori dovoljno je priprema za operaciju kolena u slučajevima kada je stepen povrede takav da zahteva hirurški zahvat. Čest je slučaj da od povrede do operacije, pacijenti moraju da čekaju i po nekoliko meseci. Taj period može biti sjajno iskorišćen ukoliko se to vreme utorši na pripremu noge za zahvat koji vas očekuje. O čemu se radi? Prednji ukršteni ligamenti su stabilizaciona struktura kolena i bitan proptioceptivni element zgloba kolena. Drugim rečima, nivo stabilnosti kolena, i nivo naše svesti o položaju kolena u prostoru, u mnogome je zavisan od zdravlja pomenute strukture. Kada dođe do pucanja ligamenta, naše telo se ne susreće samo sa mehaničkom povredom lokomotornog aparata, već imamo posla i sa neuro-mišićnom povredom. Zanimljiva stvar je sposobnost prilagođavanja našeg tela i centralnog nervnog sistema da vrši različite zadatke, bez obzira na prepreke, u ovom slučaju pucanje bitnog ligamenta. Nakon okončanja akutne faze povrede, i nestanka otoka, bola i nemogućnosti korišćenja noge, bez obzira na postojanje povrede, kroz nekoliko dana do nekoliko nedelja, ponovo ćemo moći da hodamo.
Problem je u tome što je koleno ostalo bez stabilizacije, tako da će sve kretnje van relativno sporih pravolinijskih kretnji biti uglavnom pretežak zadatak, i nositi veliki rizik od nastanka nove povrede preostalih struktura zgloba. Iz tog razloga, mnogi odluče da period do operacije provedu relativno pasivno što je velika greška.
Operacija će sama po sebi izazvati izmenjenu neurološku aktivnost mišića noge (smanjiće tonus i sposobnost produkcije sile), a zbog mirovanja nakon operacije, doći će do dodatne atrofije mišića noge. Dakle imamo proces slabljenja i atrofije dok čekamo operaciju, plus, nastavak tog procesa će se desiti kao posledica operacije. Sa druge strane, ukoliko smo vreme pre operacije utrošili da mišiće povređene noge ojačamo i hipertrofiramo, u proces operacije i post-operativnog procesa idemo sa “zalihama” koje će učiniti da posledice operacije budu značajno amortizovane. Drugim rečima, imamo opciju da odemo u minus pre operacije i da taj minus uvećamo operacijom, ili da se potrudimo da operacija bude jedini minus, maksimalno amortizovan i minimiziran. Izbor je do kraja uvek vaš. Naš deo posla je da se postaramo da pružimo najbolje moguće uslove za pripremu, i uradimo preciznu dijagnostiku kako bismo odabrali najbolji put ka oporavku.